Pasivno hlađeni objekte karakterizira vrlo mali utrošak energije za hlađenje jer se ne koriste kompresori već se sva potrošnja energije svodi na pogonsku energiju za cirkulacijske pumpe i cirkulaciju medija za hlađenje - najčešće vode. Zbog značajne mogućnosti uštede, to je vrlo povoljan način hlađenja za veće objekte poput poslovnih i stambenih zgrada.

Ušteda energije dodatno se povećava racionalnom i ekonomičnom potrošnjom energije. Neki unutarnji izvori topline su u potpunosti nepotrebni kao što su na primjer sobni ventilatori . Oni su vrlo neučinkoviti za hlađenje osim za osobe koje se nalaze neposredno u toku zraka. Isto tako isključivanjem nepotrebne rasvjete i ostalih uređaja znatno smanjujemo toplinsku opterećenost. Svaki vat energije je bitan jer veliki broj relativno malih izvora topline u znatnoj mjeri povećava toplinsku opterećenost. S upotrebom različitih načina pasivnog hlađenja želimo u što većoj mjeri smanjiti neželjenu toplinu i odstraniti je prije nego što prodre u zgradu.

Jedan od načina je noćno prozračivanje ili noćno hlađenje. Njime smanjujemo temperaturu unutarnjeg zraka i površina, te pothlađujemo zgradu. U tu svrhu koristimo ventilatore s relativno malom brzinom i velikim protokom koji iznose toplinu iz zgrade u okolicu. Tokom dana ohlađena masa zgrade služi kao toplinski spremnik i sprečava pregrijavanje zgrade. Određeno vrijeme je unutarnja temperatura niža od vanjske. To vrijeme lako produžimo korištenjem stropnih ventilatora. Kada unutarnja temperatura preraste vanjsku počinjemo dobavljati vanjski zrak. S jednostavnim sustavima za upravljanje lako vršimo nadzor unutarnje i vanjske temperature obzirom na optimalno djelovanje ventilatora. Ugradnja noćnog hlađenja ne košta puno jer su svi uređaji već ugrađeni osim dodatnog sustava za upravljanje i nadzor.

Drugi način kojim možemo spriječiti neželjeno prodiranje topline je debljina izolacije zgrade. Uzimanjem u obzir unutarnja toplinska opterećenja te prosječne dnevne i noćne temperature ( na osnovi 24 satnog i 365 dnevnog razdoblja) na određenim lokacijama se lako izračuna optimalna debljina izolacije koja u ljetno vrijeme omogućuje najveću zaštitu od upada sunčevih zraka kroz krovnu konstrukciju, a u zimskom periodu sprečava preveliko odvođenje topline.

Treći način je hlađenje zgrade vodom. Analiza ljetnih temperatura i studije prolaza topline su pokazale da do 60% toplinskog toka ljeti prolazi kroz krov. Raspršimo li vodu po krovnoj konstrukciji možemo smanjiti toplinsko opterećenje do 40%. Indirektno hlađenje s isparavanjem vode snižava temperaturu zraka u unutrašnjosti zgrade bez povećanja vlažnosti. Evoporativni krovni sustavi za hlađenje snižavaju temperaturu u unutrašnjosti zgrade za 3° C do 6° C pri dnevnoj vanjskoj temperaturi. Neke pasivne metode hlađenja omogućuju dodatnu korist neovisno o učinku hlađenja. Lisnate biljke pored toga što rade hlad evoporativno hlade zrak s obzirom na zgradu. Kada zrak iz okoliša u ljetno vrijeme s listova biljaka prelazi u unutrašnjost zgrade, dio se topline zraka potroši na isparavanje vode koja se nalazi na listovima biljki i time se zrak ovlaži i ohladi.

Bookmark